Vrijeme ispred ekrana svakodnevna je pojava današnjice u životu djece. Izlaganje dojenčadi i male djece, predškolske djece ekranskim sadržajima započeto je zbog naglaska na edukativnom sadržaju koje videozapisi nude kako bi doprinijeli djetetovom jezičnom razvoju. Međutim, postoje znanstvena istraživanja koja potvrđuju štetan utjecaj ekrana na razvoj govornog, jezičnog i komunikacijskog razvoja.
Dokazano je kako su djeca koja su provodila više vremena ispred ekrana imala su lošiji jezični razvoj od djece koja su provodila manje vremena gledajući sadržaje na ekranima. Pojedina djeca su imala poteškoće sa govorom ili nisu počela govoriti i nakon treće godine.
Nisu svaki ekranski sadržaji nužno i loši. Korisni su oni sadržaji koji su temom i jezikom prilagođeni dječjoj dobi, koji su puni zahtjeva kako bi se dijete uključilo u aktivnosti, kako bi komentiralo sadržaj, odgovaralo na pitanja. Korisna je i metoda komunikacije između roditelja i djeteta tijekom gledanja sadržaja. Na primjer, prikaz boja, te nakon čega roditelj djetetu objašnjava boju, značenje te potiče dijete na ponavljanje i razgovor. Naravno, ovakve aktivnosti je potrebno ograničiti na preporučeni vremenski interval.
KAKO DJETETOV MOZAK REAGIRA NA IZLOŽENOST EKRANIMA:
U prvim godinama života, počinje razvoj osjetila male bebe i dijelova mozga koji su zaduženi za razumijevanje onog što dijete vidi. Gledanje u ekrane, za malu bebu i djecu do druge godine predstavlja samo niz slika bez smisla koje oni tada ne mogu povezati u cjelinu i uočiti vezu sa sadržajem koji im se prikazuje iz stvarnog života. Ali, ekrani su im privlačni zbog šarenila, boja i brze izmjene slika koja se događa, a događa se da bi im bila zadržana pažnja.
Tijekom gledanja ekrana, događa se jednosmjerna komunikacija, koja ide u smjeru ekran – dijete. Na taj način dijete ne može dobiti povratnu informaciju i ne može razvijati vlastiti sustav komunikacije, a što je moguće u interakciji s odraslom osobom ili svojim vršnjacima.
Gledajući crtiće, dijete naviknuto na takve brze izmjene sadržaja teško će usmjeriti pozornost na igračke i slikovnice, jer im se sve ponuđeno čini vrlo dosadno i sporo te brzo gube koncentraciju.
Djeca su stvorena i programirana da uče kroz interakciju sa ljudima koji ih okružuju. Suprotno tome, ukoliko ih okružuju televizijski i drugi ekrani koji pružaju jednosmjernu komunikaciju, odražava se na usporen razvoj govora, čitanja i pamćenja.
Američka pedijatrijska akademija navodi da djeca do dvije godine starosti uopće ne koriste digitalne medije i ekrane. Međutim, medijska industrija tvrdi da su videozapisi zapravo i namijenjeni dojenčadi i maloj djeci, te da su pozitivni za njihov razvoj jer mogu pružiti prilike za rano učenje kroz edukativne sadržaje koji se usredotočuju na jezik i druga razvojna područja. Nameće se pitanje, kome vjerovati? Stručnjacima i liječnicima koji provode znanstvena istraživanja o štetnosti ekrana na razvoj mozga ili medijskoj industriji koja za cilj ima što veći profit.
Razna istraživanja pokazuju da djeca i dojenčad (dojenče je dijete od rođenja do prve godine starosti) koja su gledala televizijske programe više od dva sata dnevno, imaju povećane izglede za niske rezultate u ispitivanju komunikacije.
Izloženost televizijskom sadržaju smanjuje izloženost vidljivom govoru od strane odraslih i samim time smanjenju vokabulara djece. Sadržaji na ekranima često su pojednostavljeni i prilagođeni u usporedbi sa stvarnim iskustvima jer pružaju manje bogate i manje raznolike poticaje za djecu.
- Kako ekrani mogu utjecati na poremećaj pažnje ili pojačanu frustraciju?
Ekrani, smartfoni, tableti i računala funkcioniraju na način da jednim klikom dolazi do brzih promjena, u sekundi se postiže željena radnja. Budući da se u stvarnom životu do promjene funkcija ne dolazi na takav brz i automatiziran način, dijete koje većinu slobodnog vremena provodi ispred ekrana, reagirati će nepoželjnim ponašanjem prilikom određenih aktivnosti.
Poremećaji uzrokovani pretjeranom upotrebom ekrana:
- izostanak kreativne igre
- manje kontakta i socijalnog druženja
- poremećaj usmjeravanja i održavanja pažnje
- zdravstvene teškoće te slabije razvijene motoričke sposobnosti
- negativan utjecaj na sposobnosti čitanja, pamćenja i samoregulacije
- poteškoće učenja i pažnje, pojačana frustracija
- izloženost ekranima duže od 2 sata dnevno otežava govor i komunikaciju
- izloženost ekranima više od 3 sata dnevno povećava agresivnost i neprimjerene oblike ponašanja
- poremećaji spavanja, nemiran san
Ključno je istaknuti kako su tijekom prve tri godine života sposobnost razumijevanja najvažnija razvojna sposobnost kojom djeca moraju ovladati. Jezični razvoj treba biti stimuliran svijetom koji ga okružuje, a među najutjecajnijim izvorima su roditelji, braća i sestre, ostale odrasle osobe koje žive u kućanstvu ili s kojima je dijete često u kontaktu, druga djeca te brojni drugi zvukovi i podražaji iz okoline.
ŠTO RODITELJ MOŽE UČINITI???
Ključna je uloga roditelja kako i na koji način će svoje dijete izlagati ekranskim sadržajima, te planirati vrijeme koje će se provoditi ispred ekrana kako bi djeca i dalje imala priliku istraživati svijet oko sebe. Ukoliko Vaše dijete ima nepune 3 ili više od 3 godine a ne govori, potrebno je svakako posjetiti logopeda i ukloniti sve ekrane iz djetetove okoline, čak i rad televizije dok nitko ne gleda.
Djeca do druge godine ne bi uopće trebala biti izložena ekranima. Djeca starija od 3 godine ne bi trebala gledati tv duže od 2 sata dnevno (uključujući u taj vremenski period i smartfone, računala). Što je dijete mlađe, vrijeme gledanja treba biti kraće.
Važno je sa djetetom dogovoriti vrijeme i trajanje gledanja ekrana. Preporuke su i odraslima koji imaju djecu, smanjiti gledanje televizije.
Za pravilan razvoj mozga Vašeg djeteta, najvažnije je upoznavanje svijeta oko sebe kroz istraživanje svega što nas okružuje. Mozak beba i male djece nije zreo za ekrane. Digitalni svijet ne stimulira područje mozga za razumijevanje sebe i drugih.
—– > Video: https://www.youtube.com/watch?v=4MM_KlKukHw
Kako zabaviti dijete bez korištenja ekrana???
Naučiti dijete kreativnim aktivnostima
Provesti vrijeme sa djetetom uz aktivnosti na otvorenom prostoru
Uključiti dijete u kućanske poslove
Pripremila: Sanja Bunčić Gutić, zdravstvena voditeljica