Darovitost se najčešće opisuje kao sklop osobina koje pojedincu omogućuju postizanje iznadprosječnih rezultata u jednom ili više područja. Prema suvremenim shvaćanjima, ona se ne promatra samo kao visoka inteligencija ili sposobnost brzog usvajanja informacija, već kao međudjelovanje više važnih karakteristika. Te karakteristike uključuju iznadprosječne opće ili specifične sposobnosti, visok stupanj kreativnosti i izraženu motivaciju. Upravo kombinacija tih osobina omogućuje darovitim pojedincima uspješno djelovanje u različitim područjima ljudske aktivnosti.
Darovita djeca često pokazuju razvijenije sposobnosti u odnosu na svoje vršnjake, što im omogućuje ostvarivanje iznadprosječnih postignuća. Te sposobnosti mogu biti opće, poput razvijenije sposobnosti apstraktnog mišljenja, pamćenja i kvalitetnih misaonih procesa, ili specifične, koje dolaze do izražaja u pojedinim područjima poput glazbe, likovnog izražavanja, matematike ili sporta. Važno je naglasiti da dijete ne mora biti uspješno u svim područjima kako bi bilo darovito. Osim sposobnosti, darovitu djecu često karakteriziraju i određene osobine ličnosti. Mogu pokazivati veliku ustrajnost i snažan interes za aktivnosti koje ih privlače. Nerijetko dugo ostaju usmjerena na zadatak koji ih zanima i pokazuju izrazitu motivaciju za istraživanje određenih tema. Također, često iskazuju samostalnost u razmišljanju te manju podložnost pritiscima i mišljenjima okoline. Jedna od važnih karakteristika darovitosti je i kreativnost. Ona se očituje kroz originalnost mišljenja, znatiželju i osjetljivost za detalje. Darovita djeca često nude neobična rješenja problema te pokazuju bogatstvo ideja i različitih pristupa.
Kada govorimo o darovitosti, važno je razlikovati potencijalnu i produktivnu darovitost. Potencijalna darovitost odnosi se na sposobnosti koje dijete posjeduje, a koje se mogu razviti do razine natprosječnih postignuća. Produktivna darovitost očituje se onda kada dijete svoje sposobnosti uspije razviti i izraziti kroz konkretne produkte, odnosno iznadprosječna postignuća.
Kako prepoznati darovito dijete?
Darovitost se u ranom djetinjstvu može prepoznati kroz različita ponašanja i osobine. Neka djeca pokazuju veći broj pokazatelja darovitosti, dok se kod druge djece ističu samo pojedine karakteristike. Također, važno je imati na umu da se darovitost može različito očitovati u različitim razvojnim razdobljima. Mogući pokazatelji darovitosti su:
- Bogatiji rječnik
- Širok temelj općih znanja
- Brzo usvajanje novih informacija
- Sposobnost povezivanja uzroka i posljedice
- Odlično pamćenje
- Izražena znatiželja
- Interes za teme neuobičajene za dob
- Zapažanje više detalja
- Sposobnost produkcije brojnih ideja
- Maštovitost
- Ustrajnost u izvršavanju zadataka
- Osjetljivost na nepravdu
- Naglašen smisao za humor
- Empatičnost
Važno je naglasiti da nijedna od navedenih osobina nije sama po sebi dokaz darovitosti, već se dijete promatra u cjelini, uz uvažavanje njegovih individualnih osobina i razvojnih mogućnosti.
Iako je darovitost važno prepoznati u što ranijoj dobi kako bi se djetetu pružila odgovarajuća podrška, potrebno je biti oprezan i prema mogućim opasnostima koje identifikacija može donijeti. Među njima se izdvajaju forsiranje djeteta i etiketiranje. Naime, ponekad odrasle osobe, nakon što prepoznaju određene sposobnosti kod djeteta, počnu postavljati previsoka očekivanja pred dijete ili opterećivati dijete brojnim dodatnim aktivnostima, koje nisu uvijek usklađene s njegovim interesima i potrebama. Dijete tada može osjećati pritisak, strah od pogreške ili postupno izgubiti interes za aktivnosti koje su mu nekada predstavljale zadovoljstvo, što nerijetko završava i napuštanjem aktivnosti u fazi adolescencije. Također, dodatni pritisak može stvoriti i nazivanje djeteta „genijalcem“ ili stalno isticanje njegove darovitosti. S druge strane, djeca koja nisu označena kao darovita mogu razviti osjećaj manje vrijednosti, osobito kada je riječ o braći, sestrama ili vršnjacima. Kao posljedica etiketiranja može se pojaviti i adultizacija – situacija u kojoj odrasli od darovitog djeteta očekuju ponašanje i emocionalnu zrelost primjereniju odrasloj osobi nego djetetu. Važno je pritom imati na umu da, bez obzira na razvijene sposobnosti, darovito dijete i dalje ostaje dijete sa svojim emocionalnim i razvojnim potrebama. Zbog toga je važno pružati podršku djetetovu razvoju bez uspoređivanja i etiketiranja, uz uvažavanje njegovih interesa, potreba i individualnog tempa razvoja.
Zaključno, darovitost je složen fenomen koji je moguće uočiti već od najranije dobi, pri čemu se svako darovito dijete razvija vlastitim tempom. Uloga odraslih nije stvaranje pritiska i visokih očekivanja, već pružanje podrške i poticajnog okruženja u kojem dijete može slobodno razvijati svoje potencijale. Cilj prepoznavanja darovitosti nije težnja savršenstvu, nego razumijevanje i uvažavanje potreba i interesa djeteta.
Ivana Matanović, univ. mag. psych.
Literatura:
Cvetković-Lay, J. i Sekulić-Majurec, A. (2008). Darovito je, što ću s njim? Alinea.
Čudina-Obradović, M. (1990). Nadarenost: razumijevanje, prepoznavanje, razvijanje. Školska knjiga.
Renzulli, J. S. (2016). The three-ring conception of giftedness: A developmental model for promoting creative productivity. U S. M. Reis (Ur.), Reflections on gifted education (str. 55–86). Prufrock Press.