Darovitost se često povezuje s iznimnim postignućima i djecom koja posjeduju bogatiju riznicu znanja od svojih vršnjaka, no ona je mnogo složeniji pojam. Darovitu djecu mogu karakterizirati kreativnost, maštovitost, brzo učenje i izraženi specifični interesi. Unatoč tome, darovitost je i dalje okružena brojnim mitovima i predrasudama koje mogu otežati prepoznavanje darovitog djeteta te pružanje odgovarajuće podrške.
Mit 1: Darovitoj djeci nije potrebna podrška
Jedna od najčešćih predrasuda jest da darovita djeca mogu uspjeti bez posebne podrške jer posjeduju brojne sposobnosti koje im omogućuju lakše snalaženje i učenje. Međutim, darovita djeca, baš kao i svako drugo dijete, trebaju podršku, razumijevanje i poticajno okruženje za razvoj svojih potencijala. Kao što je prethodno navedeno, darovita djeca često rano iskazuju specifične interese, što ih može usmjeriti prema jednom području, dok razvoj drugih područja koja ih manje zanimaju može biti zapostavljen. Također, mogu osjećati frustraciju ili dosadu ako njihove potrebe nisu prepoznate. Rad u odgojnim skupinama najčešće je prilagođen djeci prosječnih sposobnosti, zbog čega darovita djeca mogu izgubiti motivaciju za aktivnosti koje im ne predstavljaju izazov. Takve situacije mogu negativno utjecati i na njihovo samopoštovanje. Stoga je važno pažljivo pratiti njihov razvoj i osigurati im odgovarajuću podršku.
Mit 2: Darovitost znači visoki kvocijent inteligencije
Premda je uvriježeno mišljenje da darovite osobe imaju visok kvocijent inteligencije (IQ), to ne mora nužno biti slučaj. Djeca mogu biti darovita u umjetničkom, glazbenom ili nekom drugom području, a da pritom nemaju izrazito visok kvocijent inteligencije. U prilog tome govore i primjeri osoba koje nazivamo savantima. Riječ je o osobama koje imaju niski kvocijent inteligencije, ali istodobno posjeduju iznimno razvijenu specifičnu sposobnost, poput sviranja glasovira, crtanja ili matematičkih izračuna. To pokazuje da darovitost u određenom području ne mora biti izravno povezana s općom inteligencijom.
Mit 3: Darovita djeca uspješna su u svemu
Darovitost ne znači da je dijete jednako uspješno u svim područjima razvoja. Djeca koja pokazuju iznimne sposobnosti u svim područjima vrlo su rijetka, a darovitost se najčešće odnosi na jedno specifično područje. Tako dijete može pokazivati iznimne sposobnosti u glazbi ili matematici, dok u drugim područjima može biti prosječno. Također, nije neuobičajeno da dijete koje je darovito u jednom području u nekim drugim područjima ima određene poteškoće. Zato je važno dijete promatrati kao cjelovitu osobu te razumjeti da iznimne sposobnosti u jednom području ne znače nužno uspješnost u svim područjima života i razvoja.
Mit 4: Darovitost je u potpunosti urođena
Iako većina djece, bez obzira na uložen trud, neće postići jednaki napredak kao djeca s iznimnim sposobnostima, to ne znači da trud i vježba nisu važni za razvoj talenta. Kod darovite djece urođene sposobnosti često potiču snažnu motivaciju za rad i usavršavanje. Drugim riječima, visoka motivacija posljedica je darovitosti, a ne njezin uzrok. Ipak, za razvoj potencijala nije dovoljna samo urođena sposobnost. Darovitoj djeci potrebni su podrška odraslih, poticajno okruženje i prilike za razvoj njihovih interesa i sposobnosti.
Mit 5: Darovitost je teško prepoznati u ranoj dobi
Iako ne postaju sva djeca koja su pokazivala darovitost u predškolskoj dobi kasnije izrazito uspješni ili kreativni odrasli pojedinci, važno je što ranije započeti s procjenom djetetovih potencijala. Pravodobno prepoznavanje darovitosti omogućuje osiguravanje odgoja i okruženja koje će biti najpoticajnije za djetetov razvoj. Dijete je potrebno uključiti u programe i aktivnosti koji će mu omogućiti zadovoljavanje njegovih potreba te izražavanje vlastite autentičnosti. Neka djeca svoje potencijale pokazuju vrlo rano, dok se kod druge darovitost uočava postupno. Budući da se darovitost može izražavati na različite načine, važno je dijete promatrati i pratiti od najranije dobi.
Mit 6: Darovita djeca uvijek su zadovoljna
Jedna od čestih predrasuda jest da su darovita djeca bolje prilagođena, emocionalno stabilnija i sretnija od svojih vršnjaka. Međutim, stvarnost je često složenija. Darovita djeca mogu se osjećati socijalno izolirano i neshvaćeno jer se njihovi interesi i način razmišljanja razlikuju od interesa njihovih vršnjaka. Također, neka darovita djeca mogu biti introvertirana te preferirati samoću umjesto druženja s vršnjacima. Zbog toga je važno posvetiti pažnju ne samo njihovim sposobnostima, nego i njihovim emocionalnim i socijalnim potrebama.
Zašto je važno ukazivati na mitove o darovitosti?
Mitovi i predrasude o darovitosti mogu dovesti do pogrešnog razumijevanja darovite djece i njihovih potreba. Ako odrasli očekuju da darovitost automatski podrazumijeva potpuni uspjeh i samostalnost u suočavanju sa svim životnim izazovima, postoji opasnost da zanemare djetetove emocionalne potrebe i teškoće s kojima se može susresti.
Također, darovitost neke djece može ostati neprepoznata upravo zato što ne odgovaraju stereotipnoj slici darovitog djeteta. Zbog toga roditelji i odgojitelji imaju važnu ulogu u stvaranju poticajnog okruženja u kojem dijete može razvijati svoje sposobnosti. Podrška, razumijevanje i prihvaćanje ključni su za zdrav razvoj djeteta. Važno je slušati dijete, uvažavati njegove interese te mu pružiti prilike za istraživanje i kreativno izražavanje, ali istodobno obratiti pažnju i na njegove emocionalne potrebe.
Zaključno, darovitost se može izražavati na mnogo različitih načina, a svako dijete zaslužuje priliku razvijati svoje potencijale u podržavajućem i poticajnom okruženju. Razbijanjem mitova i predrasuda stvaramo prostor u kojem djeca mogu rasti, učiti i napredovati uz osjećaj sigurnosti, prihvaćenosti i podrške.
Ivana Matanović, univ. mag. psych.
Literatura:
Cvetković-Lay, J. (2002). Darovito je, što ću sa sobom? Alinea.
Cvetković-Lay, J. (2022). Darovitost i kreativnost u razvojnoj dobi djetinjstva. Napredak, 163 (3 – 4), 305-323. https://hrcak.srce.hr/287432
Cvetković-Lay, J. i Sekulić-Majurec, A. (2008). Darovito je, što ću s njim? Alinea.
Preckel, F., Baudson, T. G., Krolak-Schwerdt, S. i Glock, S. (2015). Gifted and maladjusted? Implicit attitudes and automatic associations related to gifted children. American Educational Research Journal, 52(6), 1160–1184. https://doi.org/10.3102/0002831215596413
