Psiholog je stručnjak za ljudsko ponašanje i psihičke procese. Njegov rad u vrtiću obuhvaća prevenciju (procjena, identifikacija, edukacija roditelja i odgojitelja) i ranu intervenciju (poduzimanje mjera za pružanje pravovremene podrške djetetu).
U vrtićkom okruženju, psiholog je usmjeren na praćenje i poticanje cjelovitog razvoja djeteta – psihomotornog, kognitivnog i socio-emocionalnog. Koristeći specifična znanja iz razvojne psihologije i psihologije djetinjstva, psiholog doprinosi razvoju temeljnih dječjih kompetencija i stvara uvjete za njihov kontinuirani razvoj i napredak.
Što sve psiholog radi u vrtiću?
Uloga psihologa uključuje:
● praćenje psihomotornog, kognitivnog i socio – emocionalnog razvoja djece
● rano prepoznavanje teškoća i uključivanje u rane intervencije
● savjetovanje roditelja i odgojitelja
● organizaciju edukacija za roditelje i odgojitelje
● podršku djeci u osjetljivim životnim situacijama (npr. prilagodba na vrtić, promjene u obitelji i sl.)
Što to zapravo znači za dijete i roditelje?
U svakodnevnim aktivnostima i rutini vrtića, psiholog je prisutan u odgojno-obrazovnim skupinama – promatra igru, komunikaciju i odnose među djecom, razgovara s njima te prati kako se razvijaju. Tako pravovremeno prepoznaje potrebe djece, ali i prilike za dodatno osnaživanje njihovih vještina i potencijala.
Za roditelje, to znači da u vrtiću postoji stručna osoba kojoj se mogu obratiti vezano uz razvoj, ponašanje, emocije, prilagodbu ili odgoj djeteta. Psiholog je tu da pruži stručne savjete, podršku i praktične smjernice.
Partnerstvo s roditeljima
Roditelji su najvažniji odrasli u životu djeteta. Psiholog u vrtiću radi na tome da ih osnaži i podrži u toj ulozi – kroz edukaciju, individualna savjetovanja i zajedničko traženje rješenja koja najbolje odgovaraju njihovom djetetu.
Suradnja unutar vrtića i s vanjskim stručnjacima
Osim rada s djecom i roditeljima, psiholog je važan dio stručnog tima vrtića. U suradnji s odgojiteljima, drugim stručnim suradnicima i ravnateljicom, aktivno doprinosi kvaliteti odgojno-obrazovnog procesa. Po potrebi se povezuje i s vanjskim ustanovama (npr. savjetovalištima, rehabilitacijskim ustanovama), kako bi se djetetu i obitelji omogućila dodatna podrška kada je to potrebno.
Lucija Pavin, mag. psych.